Jadranski susreti: Split – Kragujevac

Mislim da je to bilo 1986 ili ’87. godine, po pisanju tadašnje vrlo čitane “Slobodne Dalmacije” neki Splićanin, kome je stalno spadala unutrašnja stranica na tek kupljenom, popularnom modelu, “Yugo”, pronašao je papirić – poruku iz Kragujevca na kojoj je pisalo: “Kakva meni plata, takva tebi vrata.”

 

 

Dušan Aleksić, turista iz Srbije, mada se osnovano sumnja da je u pitanju odbornik Skupštine grada Kragujevca, poznatiji u gradu kao Zeka, zatekao je, tokom boravka u Splitu, na svom automobilu zanimljivu poruku dobrodošlice.

Bolje rečeno – srdačnu poruku: “Baš mi je drago što vidim auto iz Kragujevca, grada gde sam nekad živeo, stanovao u ulici JNA (ne znam kako se sada zove), u onoj zgradi na početku ulice s leve strane pored pruge za Kraljevo odakle je moj ćale (majka je iz ovog grada). Želim vam dobar provod u Splitu gradu nekad pobratimu.”

Neki su se iznenadili a neki i sumnjaju u verodostojnost poruke jer je ( kažu zlobni dušmani koji bi da posvadjaju dva bratska grada) onaj (t)ko je pisao malo mešao ijekavicu i ekavicu. Ali pustimo sad tu priču, ima vremana i za (t)nju.

Ja samo hoću da neke podsetim, a onima koji ne znaju – da znaju: razmena poruka stanovnika Splita i Kragujevca nije neka velika novost. Uostalom gradovi su nekad bili pobratimi. “Jugoplastika” je radila delove za “Zastavu”, a vredni kragujevački radnici su pravili automobile.

U ta vremena, radnici “našeg najvećeg automobilskog giganta na Balkanu”, za razliku od ovih današnjih, nisu mnogo marili za štrajkove. Oni su se jednostavno držali stare dobre izreke – Ne možeš da me platiš tako malo koliko malo ja mogu da radim.

Bilo je to u vreme rahmetli SFRJ.

I tako, jednog dana, mislim da je to bilo 1986 ili ’87. godine, po pisanju tadašnje vrlo čitane “Slobodne Dalmacije” neki Splićanin, kome je stalno spadala unutrašnja stranica na tek kupljenom, popularnom modelu, “Yugo”, pronašao je papirić na kome je pisalo – “Kakva meni plata, takva tebi vrata.”

Danas bi gorele društvene mreže a milioni ljudi bi šerovali fotografiju sa porukom. Kao što je to bio slučaj sa porukom koju je zatekao Zeka.

Ali u to vreme nije bilo društvenijeh mreža pa su novine samo jedna za drugom preštampavale priču i sliku. Cela Juga smejala se oko “Yuga”.

Pisao sam tad za “Omladinsku Iskru” iz Splita pa se setih toga kad sam video šta se desilo turisti Dušanu Aleksiću zvanom Zeka.

I to bi vam bila ta čiča – miča i gotova priča.

Mada je video uradak mnogo zanimljiviji. Pogledajte, mrzelo me je da pišem sve što sam rekao.

Miroslav Miletić

 

Leave a Reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Back to top button
Close